„ ČUVAJUĆI ŽELUDAC, MI ČUVAMO I NAŠE ZDRAVLjE  „

 

 

 

 

ISCJELITELj Hodžić o struni  za magazin „ Magična ZONA“: 

 

-U malom mjestu što se Cabuna zove, smješteno u blizini Virovitice,

ispreda se čudna priča o muškarcu koji svaki želudac može da spasi

i strunu da sredi. Po ovdašnjim pričama mještana njihov iscjelitelj

Hodžić je od operacije mnoge  spasio. Zakucali smo na vrata njego-

ve kuće u Cabuni gdje živi Hodžić, no rekoše nam ukućani da nam

valja malo čekati. I bogami očekasmo puna dva sata dok se sa čovjekom „koja čuda pravi“ ne sretosmo oči u oči.

-    „  Mene često znaju i u pola noći pozvati  i vjerujte da se ponekada osjećam kao Hitna Služba, dvadeset i četiri sata moram biti spreman da pomognem ljudima.  Ja namiještam strunu i uz nju liječim želudac i tegobe koje on zna izazivati a isto tako moja specijalnost su i bolovi u stomaku. Ja stojim iza ovih riječi i tvrdim da sve bolesti potiču iz utrobe, iz želuca, jer ako on dobije poremećaj onda vam se u tijelu sve remeti. Jednostavno rečeno taj unutarnji mir u našem organizmu je stabilan dok je stabilan i naš želudac i dok nas ne počne boljeti stomak. Ja sam ovo naučio od svoje nane, ni sam ne znam što je izabrala mene, ali eto ja sam nasljednik stare  loze narodnih iscjelitelja koja je u našoj porodici prisutna oko tri stotine godina. „- priča nam  Hodžić.

-   Dok slušamo stalnu zvonjavu telefona molimo Hodžića da nam približi način na koji on „ sređuje“ strunu i liječi želudac.

 

„ Čovjeku se može želudac pomaći iz raznih razloga. Uvijek se nekako mislilo da se struna, odnosno pomijeranje želudca , najlakše dobije kada čovjek radi težak fizički posao. Međutim, ovo moderno vrijeme i brzi tempo života koji nas naprosto gazi a posebno naš organizam, a uz to i moja evidencija, pokazuju da danas želudac najčešće iz svog mjesta bježi pred depresijom i sikiracijom. Meni je žao što još uvijek ljekari u modernoj medicini ne znaju prepoznati ovu bolest i  tzv. „ bol u stomaku i pod rebrima“ liječe medikamentima, iako oni ne mogu pomoći. Ja prvo pristajem da pokažem ljekaru kako se struna prepozna. Od davnina se kaže da strune „ ima devet ruku“, odnosno da ih ima devet vrsta, i da je najlakše liječiti „ plavu“ strunu.

Dakle, strune se klasificiraju bojama a jačina im se određuje po time koliko je želudac pomaknut iz svog ležišta. Ako se je on uvukao pod rebra i vi ga odatle morate čupati onda je to najjači oblik bolesti i mi ga zovemo „crvena“ struna. Struna se je od davnina liječila na dva načina, koja ja danas kombinujem. U kraškim predjelima Hercegovine , Hrvatske i Crne Gore struna je liječena tako što bi se na ugniječenu sredinu hljeba, koja je stavljena na bolno mjesto, postavile tri šibice s vrhom okrenutim na gore. Dakle da se mogu zapaliti. Kada se zapale onda se poklope čašom.Kako šibice sagorijevaju tako se za njima i stomak pod čašu podvlači i želudac time vraća se na mjesto odakle je pobjegao. U predjelima Bosne a i Srbije više se praktikuje liječenje strune tako što se između palca i kažiprsta lijeve ruke pronađe žličica, odnosno to je jedna tačka na tijelu koja nam otkriva kakvo je stanje sa želudacem. Ako je tvrda onda je želudac obolio a ako je meka onda treba samo izmasirati stomak i nerve dovesti u red. Kada vidim da je želudac obolio ja dakle krenem od te žilice prema mišiću na ruci i tu pravim podvez maramom. Stavim tu ruku pod pacijenta dok ne otrne. Na leđnim ramenima i vratnim žilama ja vraćam želudac na svoje mjesto, tako što tu nalazim glavne žile koje su s njim vezane i „ gniječeći“ ih vraćam želudac ma gdje otišao sa svog mjesta.Kada odradim tretman na leđnim žilama, ponovo uzmem ruku i petnaest minuta trljam tu žilu između prstiju i stavljam ruku na stomak nježno ga masirajući da i on dođe k sebi. Masirajući stomak cijelom šakom osjetim i želudac, pratim njegovu putanju od mjesta sa kojeg je pobjegao pred negativnom energijom, depresijom , nervozom  i drugim stanjima. Struna kod čovjeka može izazvati osim bola u predjelu stomaka i razna druga stanja, čovjek stalno bude blijed i osjeća mučninu, ne može da jede, ne može spavati, nervozan je… „ – ističe Mevludin Hodžić.